Srećna nova školska godina!

Sutra, u ponedeljak đaci u Prokuplju će sesti u školske klupe. U ovom gradu ih je sve manje. Ne mislim na klupe, mislim na đake.

Ono što je lepo je što su roditelji i dalje ponosni kada dođe septembar i prvi školski dani. Još uvek postoji eto ta navika da volimo školu jer mislimo da će ona doneti ono što je potrebno našoj deci: obrazovanje, vaspitanje, znanje za život.

I onda nam bude malo lakše kada se setimo koliko smo para dali za knjige i svu školsku opremu, koja bi trebalo da bude besplatna, s obzirom da je obrazovanje u zemlji Srbiji besplatno i pravo svakog građanina. (Krivo nam je što Grad Beograd svojim đacima daje besplatne udžbenike, a mi smo to znali i prošle godine, pa smo opet glasačko poverenje dali onima za koje smo znali da neće da slede ovaj primer i sad se nešto kao između sebe bunimo)

Doduše, isto je besplatno kao zdravstvo poslednjih godina....

Očekujemo da petice padaju kao kiša. Očekujemo i da sve propuste koje smo učinili nadoknade nastavnici. Očekujemo i da tih šest, do sedam sati oni budu bezbedni ili barem eto da znamo gde su. I tu se sve završava. Ne mislimo o stvarno znanju, niti nas ono interesuje, jer nam je važna „ćaga“ kojom ćemo kupiti kartu našem detetu za odlazak iz zemlje.

Tako ono obrazovanje, vaspitanje i znanje za život sa početka teksta sada pomeramo za vreme kada će kroz posao i život odraslih to da nauči. Ima vremena.

I samo gledamo da što blaže i brže prođu ti dani i da se mi kao roditelji što manje namučimo viseći nad decom da uče i nauče. Nekako sada to više nije toliko važno, jer šta će nekom znanje kada se posao dobija preko stranke. Što da se muče, neka uživaju u leškarenju i lenčarenju, biće vremena da rade, stiču radnu naviku, dok mi pokušavamo da se infiltriramo tamo gde se odlučuje o zaposlenju i budućnosti. Na kraju i ako ne uspemo, kofer je uvek tu i čeka spreman za svet!

Široka je ovo tema....puna rupa, nelogičnosti i haosa, ali je stvarana godinama unazad takva atmosfera da nam je škola postala mesto koje treba da drži decu šest sati,  da im prelazne ocene, na kraju diplomu o završenom školovanju i to je to.

Znanje? Ma to više nije važno, tu je Gugl, a on sve najbolje zna kada treba.

Ali ni Gugl ni veštačka inteligencija ne misle logički, kritički, ne zaključuju, ne promišljaju, ne analiziraju. Oni samo žvaću gotove informacije. Čovek je taj koji treba da misli, razvije svoje logičke sposobnosti, osećaj za pravdu,nepravdu, istinu, neistinu, dobro, zlo. Jedino on može da promisli i nađe pravi put do rešenja. Nije to brz proces, ali je jedini pravi.

I zbog toga je škola važna. I zbog toga je znanje važno, ali smo na žalost zaboravili na ove činjenice.

 

 Biljana Roganović