Novinari mogu da pomognu, ali građani sami mora da se izbore za sebe

U nedelji koja je za nama, čula sam svašta. Negoduju ljudi po raznim osnovama. Obično su u pravu, ali nekako su se malo opustili, pa moram da priznam, i ulenjili.

Tako su me zvali za vodu, opravdano ili ne, oko propusta turističke agencije, zbog lošeg parkiranja i tako… Većinu pitam šta su učinili da promene stanje koje ih nervira. Kažu :”Ništa, napišite vi pa možda neko čuje!?”

Pa ako niste učinili ništa, šta ja mogu?

Gledajte, razumem da je lakše okrenuti jedan broj telefona i poželeti da ta osoba ima čaroban štapić koji jednim zamahom ispravlja svaku anomaliju, ali vreme bajki je odavno prošlo. Ne ide to tako.

Novinari služe da istražuju pojave, prenose događaje, a ne na primer da ispituju da li nekom voda iz česme smrdi na mulj (verujte, to mi čovek priča). Ja mu rpedlažem da odnese vodu na analizu, pa ako se pokaže da je neispravna, lako ćemo. On neće.

Za problem građana zadužene su institucije, vlast koju su birali, funkcioneri,  odbornici, predsednici mesnih zajednica, policija, tužilaštvo, sudovi, inspekcije…..

Novinari se uključuju kada institucije zataje, zakažu, da prenesu iskustva i objasne pojave, opišu događaje, nemaju oni mogućnost da rešavaju tekuće probleme. I to se milion puta do sada potvrdilo.

Mi možemo možda da “poguramo” ali ne možemo da rešimo.

-Upalile se gume na autobusu kojim su deca pošla na ekskurziju, deca čekala dva sata, napišite neko će možda da čuje- zove me građanin i priča.

Ja ga pitam je li prijavio na primer turističkoj inspekciji, a on kaže da nije. Onda ja objasnim, da mora da prijavi, pa mogu da pišem. On odustaje.

-Pogrešno se parkirao vozač- kaže građanin.

Ja odgovorim da prijavi policiji, a on onda kaže:" Nema veze onda!"

I znate šta je još važno? Niko neće javno da kaže, nego se kriju!

Vidite, ulenjili se ljudi, misle da neko drugi može da reši njihove probleme. E pa ne može, moraju sami da daju svoj doprinos. Na kraju, poslednji izbori u decembru pokazali su kome veruju građani, koga su birali građani, koga plaćaju građani. Ti ljudi su dužni da vam reše te probleme, ne treba se stideti da ih zovete. A ako neće, e onda se zovu novinari, ili zapamtite, pa sledeći put drugačije glasajte.

Tako to ide.

Biljana Roganović

P.S. Evo ja sama rešavam svoje probleme, a ako institucije zataje, tad ću da zovem kolege. Bilo bi glupo da tražim od njih da rešavaju moj problem, a da ja ne mrdnem pre toga i ne pokušam da ga rešim kroz institucije, zar ne?