JEDAN OD LEGENDI PROKUPAČKOG BOKSA

Nekada smo bili poznati po boksu, ne samo u bivšoj Jugoslaviji, već u čitavom svetu. Nas su proslavili i proneli glas o malom mestu u jugoistočnoj Srbiji Bratislav Ristić, Fa­zli­ja Ša­ći­ro­vić i Vla­di­mir Mi­len­ko­vić Pu­lјe. Pričamo vam prvo priču o Ćuretu, koji je trenutno predsednik Bokserskog kluba “Topličanin”.

Od 536 me­če­va imao je 501 po­be­du, 27 iz­gu­blјe­nih i osam ne­re­še­nih bor­bi. Na evrop­skim i svet­skim šam­pi­o­na­ti­ma osvo­jio je dve sre­br­ne me­da­lјe, iz­gu­biv­ši u fi­na­lu od ku­ban­skih bok­se­ra. Bio je i na Olimpijadi.

-Ušao sam u ring 1962. godine. Drugim sportom nisam mogao da se bavim, zbog svoje konstitucije. Bio sam sitan, mršav, a nisam ni pokušavao. Tad je boks bio poseban svet. Otvoren je Bokserski klub, svi smo marljivo trenirali, bilo je to vreme pobeda, uspeha i svi smo se maksimalno dali- priseća se Ćure.

Od svih mečeva, takmičenja, najviše pamti Svetsko prvenstvo u Beogradu 1978. godine. Jugoslavija je u finalu imala čak šestoricu takmičara. Pored Ristića još i Fazliju Šaćirovića, Miodraga Perunovića, Memeta Bogujevca, Tadiju Kačara i Dragomira Vujkovića.

-Bilo je to finale Jugoslavija protiv ostatka sveta. Slobodno mogu da kažem da smo svi bili zasluženo poraženi, osim Fazlije Šaćirovića koji je odlukom sudija izgubio od Kubanca- objašnjava Ćure.

Njegov vedar duh, ljubav prema mladalačkim izazovima često ga je dovodila u neprilike iz kojih je, kao i u boksu, izlazio kao pobednik.

-Bilo je tu raznih situacija, ko će ih sve zapamtiti. Jednostavno, boks je bio naš život, ali sam voleo i stvaran život. Sećam se iz ho­te­la u ko­jem je bi­la re­pre­zen­ta­ci­ja Ju­go­sla­vi­je, jed­ne ve­če­ri od­lu­či­mo da po­beg­ne­mo i ode­mo do obli­žnje ka­fa­ne gde je bi­la mu­zi­ka. Osta­li smo do ka­sno u noć i u me­đu­vre­me­nu ču­li da nas tre­ne­ri če­ka­ju na ho­tel­skoj re­cep­ci­ji. Bi­lo je pi­ta­nje ka­ko ući jer smo se pla­ši­li da će nas iz­ba­ci­ti sa pri­pre­ma, a ja sam pred­lo­žio da svi sta­vi­mo ru­ke kao me­se­ča­ri i da na če­lu sa mnom u ko­lo­ni uđe­mo je­dan za dru­gim. Na­pra­vi­li smo ša­lu ko­ju su pri­hva­ti­li tre­ne­ri i pro­šli smo sa­mo sa usme­nim uko­rom i upo­zo­re­njem- kroz smeh se seća Ćure.

 Umeli su da nauče konobare da im u flašice od soka sipaju alkohol, da pobegnu u noćni provod….

Sa Kastrom je pušio cigare, sa Titom pio i viski!

-Primio je Tito nas dosta tog dana u svojoj rezidenciji. Bilo je rukometaša, fudbalera, svih sportista. Ja sam odmah seo i tako ostao da sedim dok su drugi stajali. I tako služe sok, ja odbijem. On me gleda i pita što neću, a ja mu kažem da pijem isto što i on i dobijem viski. Posle je zapalio cigaru, a ja sve vreme gledam u nju. Primetio je to Tito, ponudio me, ja sam uzeo i zapalio. Kada smo krenuli zamolio sam ga da ponesem jednu, on je dozvolio, a ja sam brzo iz one drvene kutije uzeo dve- seća se Ćure svog susreta sa Titom.

I danas je to čovek vedrog duha i nežne naravi. Ume da podvikne, ali njegove blage oči govore da voli svet, ljude, sport i posebno decu.

I dok razgovarate sa njim, neobavezno, ili formalno, bistri umom, koji mu je sigurno mnogo pomogao i u boksu, začas smisli šalu i prekine ozbiljnu ili oficijalnu priču. Život je čudo, zna on to i to prenosi na ljude oko sebe.


0


0

The post JEDAN OD LEGENDI PROKUPAČKOG BOKSA appeared first on Prokuplje press.