Gde potražiti pamet u Srbiji ako vam zatreba

Skoro svi u Srbiji imaju pametne telefone. To je fino, dakle pamet je na svakom ćošku. Doduše pametan telefon ne može baš u svemu da pomogne. Na žalost gorka je istina da je telefon pametan koliko i njegov vlasnik. Ima dakle potencijala kod nas, ali problem je što nema istog u nama. Moja pamet ima često za nju nerešive zadatke. Prvi i najteži je kako u novčaniku naći išta posle 10 tog u mesecu. Tu onaj telefon samo odmaže. Nudi nikad niže cene u marketima, povoljne dnevne akcije i super cene samo za mene na Temu aplikaciji. A dok ima para u novčaniku to su sve dobre ideje. Online kupovina je za kućni budžet katarza.

Dok shvatim da je enterom otišlo i par hiljada iz džepa, prođe minut, a onda krenu tužne suze niz lice. Da nisam platio ovog meseca račun za telefon i da nemam još samo 34 rate, leteo bi o beton iste sekunde. Ali gde da plaćam dve rate za razbijeni i za novi. I ova mi je teška muka. Nekad tražeći pamet koja mi nedostaje gledam svitu na TV ekranima. Oni su zadnji put bili u kupovini, osim automobila i stanova, krajem prošlog veka. Oni vide divne stvari za male pare, ne znaju da li se to maže na hleb ili ispod hleba, ali bi oni rado to jeli da moraju. Srećom, ne moraju. Šteta voleo bih to da gledam. I reakciju posle pola sata. Nekad se ova moja ograničena pamet pita kako jos ima golubova i pasa lutalica u gradu. Šta jedu, ko ih hrani? Kako da i sami nisu još pojedeni. Neke misterija nikada neće biti rešene. Najveća za mene je kako su glupi postali merilo svake vrednosti. Nekada, ne tako davno bilo je sramota biti glup. Svi smo ih sažaljivo gledali i bilo nas ih je žao. Sada da sam glup mogao bih da biram državno preduzeće gde ću vršiti dužnost privremenog direktora, a da sam baš, baš nepopravljivo glup bio bih minister sa oročenim mandatom, analitičar od poverenja, kad me puste iz Laze ili voditelj u roze kopletu sa najdužim šerom, pardon najvećim. Da nemam baš neka praktična znanja, ali da sam bezdušan i bez imalo empatije bio bih na vrhu sveta, ma kakva Srbija.

Izgleda da je biti glup, svetski trend. Na moju žalost samo nisam dovoljno pametan. Sad je teško da sve one škole, knjige i putovanja izbrišem iz glave i vratim se na nultu tačku. Nije ni fer, trebale su godine i godine da se završi sve to, pogotovo fakultet. A i nekada si morao da radiš i da znaš skoro sve o tome čime se baviš. Nije bitno kako, ali morao si da naučiš. Danas još jedino moraju doktori da nešto znaju, mada i oni pitaju internet ili telefon za pokoju dijagnozu. Zamislite to da sada direktor recimo aerodrome zna išta o saobraćaju ili ekonomiji, ili da je minister kulture pročitao išta više od lektire za osnovnu školu. O pisanju ičeg autorskog neću ni da pomišljam. Pa nije on tu zato što je kulturni radnik, nego partijski potrčko i poslušnik. Mislim da pametne polako hvata panika, plaše se da ih neko ne provali i protera kao neprijatelja neznanja, dakle svega srpskog što vlast ceni. Kako im objasniti da si patriota ako želiš da popravljaš stvari, ljude i zemlju Srbiju. Ukazivanjem na greške i loše stvari ti činiš dobro patriotsko delo. Ali ne, to je realno udar na vlast, jer budimo sad i samokritični, vlast i jeste napravila sve te gluposti.

Sedi dole jedan, padaš godinu, vidimo se i dogodine u petom razredu. Mislim da bi ovo bila noćna mora bar dvadeset ministra. Mislim da u vladi jedino šoferi baš moraju da znaju svoj posao, da je tu pravilna selekcija. Naravno čeka ih ambasadorsko mesto kad prestare za volan. Dakle sada važe ove nekad šaljive sada gorko istinite izreke, sve je prolazno, samo je glupost većna. I lična karekteristika za uspešno udvaranje, nisam lep, ali sam zato glup. Ako mogu da zaključim ovu temu, ako trazite pamet u Srbiji, tražite u mračnim ulicama, među klošarima, daleko od svega. Pamet je spakovana za neka druga vremena, ali pitanje je da li će neko tada znati šta je pametno. Ako se sve jednom promeni, a promena je uvek moguća, mada ne i sada mnogo realna, pamet se mora postepeno i polako vraćati u Srbiju. Biće bolno za mnoge.

Dotle igrajte igrice na pametnom telefonu i budite zadovoljno glupi.

Đorđe Vidović SSP Blace